Boris Greiner

Osvojena područja - volumen 4

2016  //   CIJENA:  120,00 kn

Ime i prezime*

e-mail*

Adresa dostave:*

Napomena

Molimo unesite slova sa slike.

Name*

e-mail*

Delivery address*

Note

Delivery terms

Book price does not include international shipping cost. 

Shipping cost will be determined by your location and it will be sent

to your email address together with the payment information.

Please confirm that you are not a script by
entering the letters from the image.

U smislu uvoda* prigodno bi bilo na ovome mjestu, ili preciznije – u ovom trenutku, pokušati predstaviti optiku ili perspektivu temeljem koje (ili u okviru koje) će se oblikovati intonacija onoga što slijedi.

Predstavljanje mehanizma što bi eventualnim budućim čitateljima mogao poslužiti kao putokaz ili identifikacija obrasca, nužno je započeti pojavnjivanjem odnosa spram osnovnih kategorija. Što pomalo nalikuje izvlačenju kontura nekakvog sustava tankom H olovkom, čija će gusta mreža uvijek biti u podlozi i tek jedva vidljiva u odnosu na konkretan sadržaj.

Uzimajući u obzir vrstu tog sustava, koordinate osnovnih točaka a i b nisu fiksne, ponajprije stoga što su njihove pozicije promjenjive, reklo bi se – plutajuće. No, bez obzira na neprekid­nu promjenu njihova položaja, pa čak i međusobna razmaka, one su uvijek u odnosu.

Ovaj uvod nastoji ustanoviti te točke (ili sve ono što bi te točke metaforički mogle značiti) te na neki način sugerirati kako njihov odnos ni u kojem slučaju ne bi trebalo izgubiti iz vida.

(Boris Greiner)

Osvojena područja poduhvat su eksperimentalnog karaktera: tekstovi objedinjeni u izdanju su i pisani upravo za njega, s ciljem pružanja slike ili, bolje reći, karte godišnje vizualno-umjetničke produkcije koja ne pretendira na sveobuhvatnost ili kritičko-vrijednosnu selektivnost, već je zasnovana na kontingentnoj okolnosti autorove subjektivne nazočnosti na licu mjesta. Greiner dakle jednostavno piše o izložbama i događajima na kojima je sam bio, praveći svojevrsnu nasumičnu sondu u tkivo aktualne umjetničke scene. Činjenica da u neke galerijske institucije odlazi redovitije, a druge posjećuje tek s iznimkom, ne umanjuje sveopći dojam heterogenosti umjetničke produkcije o kojoj se piše. Dakako, taj je rakurs namjeran i odražava autorovu kritičku otvorenost: ne težeći zagovarati određeni umjetnički izričaj, specifični oblik umjetničke prakse ili tip izložbene manifestacije, Greiner bez predrasude ili zadrške reflektira o zatečenom. Rezultat takve strategije niz je, na subjektivnom doživljaju i promišljanju zasnovanih, misaono razvedenih primjedbi o umjetnicima i umjetnosti, koje samim tim nipošto nisu manje relevantne za upućenoga čitatelja. Pisana više kao sugestivni komentar, otvorena interpretacija, nego li kao kritičko-teorijska egzegeza, svakako ne kao kritički sud, Greinerova razmišljanja o umjetnosti svjedoče o mogućnosti kreativnog nadovezivanja, o slobodi mišljenja koja nadilazi pravila profesionalne korektnosti, o nužnosti doživljajne i intelektualne intimizacije, o davno zaboravljenoj vrijednosti Einfühlunga, pružajući pri tom nepatvoreni čitalački užitak.

(Ivana Mance)